im. ž. 〈G màgijē〉 obredno zazivanje nadnaravnih sila

prid. 〈G màgījskōg(a); ž. màgījskā, s. màgījskō〉 koji se odnosi na magiju

im. ž. 〈G màginjē; mn. N màginje, G mȁgīnjā〉 bot. jestiva tamnocrvena jagodičasta boba, plod sredozemne planike

im. m. 〈G màgistra, V màgistre; mn. N màgistri, G màgistārā〉 v. ljekarnik ◇ ~ znanosti 1. 〈jd.〉 titula koja označuje prvi znanstveni stupanj 2. osoba koja je obranila magisterij i stekla istoimenu titulu; ~ struke 1. 〈jd.〉 titula koju stječe osoba koja je završila petogodišnji studij i obranila završni rad 2. osoba koja je završila petogodišnji studij i stekla istoimenu titulu

im. m. 〈G magìstērija; mn. N magìstēriji, G magìstērījā〉 znanstveno djelo kojim se stječe prvi znanstveni stupanj, stupanj magistra znanosti

im. ž. 〈G magistrálē; mn. N magistrále, G magistrálā〉 veća prometnica koja povezuje glavna središta [Jadranska ~]

prid. 〈G mȁgistrālnōg(a); ž. mȁgistrālnā, s. mȁgistrālnō〉 koji se odnosi na magistralu [magistralna cesta]

im. m. 〈G magistráta, V mȁgistrāte; mn. N magistráti, G magistrátā〉 1. pov. a. visoka državna funkcija u antičkome Rimu b. osoba koja obavlja istoimenu funkciju 2. gradska uprava 3. zgrada u kojoj pripadnici uprave obavljaju svoju dužnost

im. ž. 〈G màgistricē; mn. N màgistrice, G màgistrīcā〉 1. žena koja je obranila magisterij i stekla titulu magistra znanosti 2. žena koja je završila petogodišnji studij i stekla titulu magistra struke 3. v. ljekarnica

prid. 〈G màgistričina; ž. màgistričina, s. màgistričino〉 1. koji pripada magistrici 2. v. ljekarničin

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. magìstrīrām, 3. l. mn. magistrírajū, imp. magìstrīrāj, aor. magistrírah, prid. r. magistrírao〉 steći prvi znanstveni stupanj, stupanj magistra znanosti

prid. 〈G màgistrova; ž. màgistrova, s. màgistrovo〉 koji pripada magistru

im. ž. 〈G màglē, D mȁgli, A mȁglu; mn. N màgle, G máglā/màglī〉 met. vodene kapljice ili kristalići leda koji lebde u zraku i smanjuju vidljivost u prizemnome sloju atmosfere na manje od jedan kilometar ♦ prodavati maglu varati, pričati neistine; sjećati se 〈koga, čega〉 kao kroz maglu ne sjećati se dobro koga, čega, ne pamtiti dobro detalje; uhvatiti maglu pobjeći

im. ž. 〈G màglēnkē, DL màglēnki; mn. N màglēnke, G màglēnkā/màglēnkī〉 svjetiljka za vožnju po magli

im. ž. 〈G màglicē; mn. N màglice, G mȁglīcā〉 um. lagana, rijetka magla ◇ svemirska ~ astr. oblaci plina ili prašine u međuzvjezdanome prostoru

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. màglī se, 3. l. mn. màglē se, aor. 3. l. jd. mȁglī se, imperf. 3. l. jd. màglāše se, prid. r. màglio se〉 ispunjati se ili prekrivati vlagom ili maglom [Stakla se magle.]

prid. 〈G maglòvita; odr. maglòvitī, G maglòvitōg(a); ž. maglòvita, s. maglòvito; komp. maglovìtijī〉 1. koji je pun magle [maglovita dolina; magloviti dan; maglovito vrijeme] 2. pren. koji nije posve precizan i potpun [maglovito sjećanje]; sin. blijed pren., mutan pren., nejasan; ant. jasan

im. ž. 〈G maglùštinē; mn. N maglùštine, G maglùštīnā〉 uv. velika gusta magla

im. ž. 〈G mȁgmē〉 geol. užarena žitka masa u dubini Zemlje

prid. 〈G mȁgmatskōg(a); ž. mȁgmatskā, s. mȁgmatskō〉 koji se odnosi na magmu

im. m. 〈G magnéta; mn. N magnéti, G magnétā〉 fiz. trajno magnetizirani predmet, obično u obliku štapa ili potkove, koji magnetskom silom snažno privlači predmete od željeza, ima sjeverni i južni pol ♦ privlačiti kao ~ jako privlačiti

prid. 〈G magnètična; odr. magnètičnī, G magnètičnōg(a); ž. magnètična, s. magnètično〉 koji je neodoljivo privlačan [~ pogled]

im. ž. 〈G magnètičnosti, I magnètičnošću/magnètičnosti〉 svojstvo onoga što je magnetično

im. m. 〈G magnetíta〉 geol., kem. željezov oksid, mineral magnetskih svojstava i crne boje, željezna ruda

im. m. 〈G magnetìzma〉 fiz. skup pojava povezanih s nastankom i djelovanjem magnetskih polja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. magnetìzīrām, 3. l. mn. magnetizírajū, imp. magnetìzīrāj, aor. magnetizírah, imperf. magnetìzīrāh, prid. r. magnetizírao, prid. t. magnetìzīrān〉 prenijeti/prenositi svojstva magneta na neko tijelo [~ željeznu šipku]

prid. 〈G màgnētnōg(a); ž. màgnetnā, s. màgnetnō〉 koji se odnosi na stalni magnet [magnetna igla; magnetna potkova; ~ štap]

im. m. 〈G magnetofóna; mn. N mȁgnetofōni, G mȁgnetofōnā〉 hist., tehn. uređaj za snimanje glasova i zvukova na magnetsku vrpcu i slušanje snimke s takve vrpce

prid. 〈G màgnētskōg(a); ž. màgnētskā, s. màgnētskō〉 koji se odnosi na pojave, polja i sile prouzročene gibanjem električnih naboja i promjenama električnih polja [magnetsko polje; magnetske silnice]

im. m. 〈G màgnēzija〉 kem. kemijski element (Mg), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, srebrnobijela lagana kovina, sastojak je stijena, klorofila, krvi, kosti i mlijeka

prid. 〈G màgnēzijeva; ž. màgnēzijeva, s. màgnēzijevo〉 kem. 1. koji pripada magneziju [~ atom] 2. koji sadržava magnezij [~ sulfat]

prid. 〈G màgnezījskōg(a); ž. màgnēzījskā, s. màgnēzījskō〉 koji se odnosi na magnezij, koji je od magnezija [magnezijska žica; magnezijsko kućište]

im. ž. 〈G màgnōlijē; mn. N màgnōlije, G màgnōlījā〉 bot. 1. drvenasta ukrasna grmolika biljka koja cvjeta u rano proljeće 2. bijel ili ružičast cvijet istoimene biljke

im. m. 〈G mȃha, L máhu; mn. N mȁhovi, G mȁhōvā〉 1. brzi udarac ili kretnja rukom 2. v. tren ♦ dati maha čemu prepustiti se čemu, dati oduška čemu; na mahove povremeno; u isti ~ ujedno, istodobno; u prvi ~ u početku, najprije; uzeti maha iznimno se razviti (proširiti)

im. m. 〈G mahàgōnija; mn. N mahàgōniji, G mahàgōnījā〉 v. mahagonij

im. m. 〈G mahàgōnija; mn. N mahàgōniji, G mahàgōnījā〉 1. bot. drvo koje raste u Srednjoj i Južnoj Americi 2. tvrdo, lako i veoma trajno drveno gradivo tamne crvene i smeđe boje dobiveno preradbom istoimenoga drveta 3. crvenosmeđa boja; sin. (mahagoni)

im. m. 〈G mȁharadžē; mn. N mȁharadže, G mȁharādžā〉 1. 〈jd.〉 naslov indijskih knezova 2. osoba s istoimenim naslovom

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȃšēm, 3. l. mn. mȃšū, imp. máši, aor. máhah, imperf. mȃhāh, prid. r. máhao〉 praviti jake i brze pokrete čime [~ krilima; ~ repom; ~ zastavom]; vidski parnjak: mahnuti

prid. 〈G màhnita; odr. màhnitī, G màhnitōg(a); ž. màhnita, s. màhnito; komp. mahnìtijī〉 1. razg. v. umobolan 2. pren. a. koji odražava nedosljednosti ili pogreške u zaključivanju [~ postupak] b. koji je nagle i neukrotive naravi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. màhnītām, 3. l. mn. mahnítajū, imp. màhnītāj, aor. mahnítah, imperf. màhnitāh, prid. r. mahnítao〉 ponašati se mahnito

im. ž. 〈G màhnitosti, I màhnitošću/màhnitosti〉 1. razg. v. umobolnost 2. pren. a. svojstvo onoga što odražava nedosljednosti ili pogreške u zaključivanju b. osobina onoga koji je nagle i neukrotive naravi

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. mȃhnēm, 3. l. mn. mȃhnū, imp. máhni, aor. máhnuh, prid. r. máhnuo〉 napraviti jak i brz pokret čime [~ krilima; ~ repom; ~ zastavom]; vidski parnjak: mahati

im. ž. 〈G màhovinē; mn. N màhovine, G màhovīnā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina najjednostavnijih stablašica koje rastu na vlažnome staništu, na stijenama i na kori drveća u sjenovitoj sjevernoj strani šume, a samo iznimno u vodi 2. pripadnica istoimene skupine ◇ zmijina ~ mala vazdazelena papratnjača koja raste u crnogoričnim šumama; sin. crvotočina

prid. 〈G màhovinasta; odr. màhovinastī, G màhovinastōg(a); ž. màhovinasta, s. màhovinasto〉 koji ima svojstva mahovine, koji je poput mahovine

im. ž. 〈G màhunē; mn. N màhune, G mȁhūnā〉 bot. plod mahunarke nastao od jednoga plodnog lista duguljasta ili okrugla oblika zelene, žute ili ljubičaste boje u kojoj su sjemenke [žuta ~; zelena ~]

im. ž. 〈G màhunārkē, DL màhunārki; mn. N màhunārke, G màhunārkā/màhunārkī〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica zeljastih biljka dvosupnica koje imaju dvospolne cvjetove s vjenčićem sličnim leptiru, plod im je mahuna 2. pripadnica istoimene porodice; sin. leptirnjača

prid. 〈G màhunasta; odr. màhunastī, G màhunastōg(a); ž. màhunasta, s. màhunasto〉 koji je nalik na mahunu

im. ž. 〈G mȃjčicē; mn. N mȃjčice, G mȃjčīcā〉 um., hip. majka od milja